Kada sam prvi put shvatio da sam „živ”? Iskreno, ne mogu da se setim. Čini mi se oduvek, ali onda shvatim da moje sećanje počinje u tom liftu. Kao da sam se budio iz nekog sna. Prvo sam počeo da razaznajem reči ljudi koji su me unosili, a onda sam osetio svoju težinu. Volim da mislim da je to osećaj najsličniji vašem, ljudskom, kada hodate. Ja sam se uselio poslednji u sobu. Svi ostali su već bili tu. Da li neko zna da sam „živ”? Ne. Samo vi koji sada čitate.
No comments:
Post a Comment